Tuzla- (8)
Ako pitate bilo kojeg Bosanca ili Bosanku koji grad u Bosni i Hercegovini je najotvoreniji , najtolerantniji i najopušteniji sigurno ćete dobiti odgovor – Tuzla.

Još od svog postanka koje kako istoričari kažu seže do mlađeg kamenog doba, važila je za mjesto u kojem su isto vrijeme i vrlo skladno postojale različite kulture, običaji, narječja i naglasci, te narodi i narodnosti.

Čini se da vas nekako čim prođete tablu s natpisom Tuzla jednostavno preuzme taj duh i raspoloženje karakteristično za Tuzlu gdje se svi osjećaju dobrodošlima, gdje svako brzo postaje “jaran”, a svaka druga osoba je “car” ili “carica”.

Da li je to zbog velike količine kamene soli na kojoj Tuzla leži ili zbog kozjeg mlijeka kojim su se njeni stanovnici hranili, ne znam. Pitate se zašto kozjeg mlijeka? Još od davnina je poznata izreka “cijela Tuzla jednu kozu muzla”.

Postoji više legendi koje objašnjavaju porijeklo ove izreke , ali je najčešća ona koja kaže da je u doba austrougarske vladavine izdat proglas kojim se zabranjuje čuvanje koza i naređuje da se sve uklone. Jedan Tuzlak je usprkos tome zadržao svoju kozu u tajnosti , te su i drugi imali koristi od nje. Neki stranac je vidjevši to smislio poznatu izreku, koja se, eto, održala do danas. Koliko god istinita priča bila, Tuzlaci su prihvatili kozu kao jedan od simbola grada i čak joj podigli spomenik koji danas možete vidjeti ispred hotela “Tuzla”.

Grad Tuzla posebno oživi ljeti. Jedan je od bosanskih gradova koji su izuzetno bogati gradskim zelenilom, što je idealan preduslov za niz prelijepih ljetnih bašta. Tokom ljeta u Tuzli su svi mladi , svi su puni energije i u pokretu. Korzo, glavno šetalište u centru grada je prepuno aktivnosti, interakcije, žamora i smijeha.

Tuzlansku kulturu neobaveznog druženja i kreativnog čavrljanja uz ispijanje kafe, sokova i piva ili ljute, nekako potvrđuju i dva velikana koja na početku Korza stoje, naizgled mirno i bez riječi, ali ako se zaustavite trenutak kraj njih i promotrite pažljivije primijetićete da svako malo upute pokoji šapat jedan drugom i krišom prate prolaznike.

Spomenik piscu Meši Selimoviću i slikaru Ismetu Mujezinoviću je omiljeno sastajalište mladih, sami centar, glavni orjentir, te simbol kreativnosti i multikulturalnosti grada. „Gdje se nađemo?- Kod Ismeta i Meše“, najčešći je dijalog koji možete čuti.

No Ismet i Meša su dio kluture koja je Tuzlu obilježila tek u posljednjih stotinjak godina. Kultura i tradicija Tuzle zapravo se mjeri stoljećima , a ono po čemu je i u svijetu napoznatija je kamena so. Mogli bismo reći da je Tuzla svojevrsna „kolijevka soli“, pa joj je čak i ime zauvije ostalo vezano za so. Naime riječ „tuzla“ u prevodu s otomanskog turskog znači „mjesto soli“. Ako malo bolje pogledate skoro na svakom koraku ćete naći neki slani trag, neki podsjetnik na bogatu istoriju grada vezanu za so. Najjednostavnije je pogledom pratiti uzvišenja na desnoj strani Tuzle i sigurno ćete zapaziti neobične građevine, drvene skulpture u obliku tornjeva.

Ti čuvari grada su slani bunari koji danas nisu u funkciji, ali su nekad predstavljali okosnicu jedne djelatnosti, jednog društva, jednog živita. Još je mnogo poveznica sa soli koje je lako uočiti, na primjer nazivi lokacija Solni trg ili Slana Banja, naselje i rijeka Solina, te rijeka Jala. Naziv Jala naizgled nema nikakve veze sa soli, ali zapravo je porijeklo ove riječi iz grčkog jezika, te opet znači, zamislite – so. Jala je na neki način odredila putanju cijelog grada.

Susrešćete je još i prije ulaska u Tuzlu na istočnoj strani grada i ispratiće vas skroz do drugog kraja, nekih desetak kilometara dalje. Mada skoro neprimijetna, posebo u vrućim ljetnjim danima, duž njenog korita se svakodnevno događa najviše aktivnosti, ona je centar gradske vreve, a njnih petnaestak mostova stoljećima veže sjever i jug.
 
Kao obilježje modernog vremena, a ujedno i poveznica sa dalekom prošlošću, Tuzlu krase Panonska jezera – tri bisera ugnjiježđena u samom srcu grada. Kažu da su jedina takva u Evropi i uvrštena su u 10 najvećih turističkih atrakcija u Bosni i Hercegovini. Nije ni čudo što ih svakog ljeta posjeti preko 200 hiljada duša željnih osvježenja, druženja i opuštanja. Baš to je ono što ova jezera daju Tuzli, a Tuzlaci im na svoj način vraćaju.

Sve u svemu , slučajnom prolazniku se može učiniti da je Tuzla grad kao i svaki drugi, ali svako ko proživi dio života u ovoj kolijevci soli zna , zna i nikad ne zaboravi kako je živjeti tamo gdje je osmjeh lajtmotiv, gdje te raja čeka da oćejfite današnju kafu i gdje sigurno možeš očekivati šegu i na svoj račun.

PANONIKA OAZA SLANOG OKUSA

… doživljaj Panonskog mora u strogom centru grada …

Skoro svi na Balkanu znaju da je na velikom dijelu ovog prostora nekada davno bilo Panonsko more. Iako o tome danas nema očitih tragova , područje Tuzle , i to sami centar grada, je bilo idealno područje koje može oživjeti ovu 10 miliona godina staru priču.

Rješenje za prirodno nakupljanje vode na tamo gdje je najviše slanih bunara u centru grada , ispod Slane Banje, samo se nametnulo. Tuzla će oživjeti nekadašnje Panonsko more. I tako građani Tuzle, Tuzlanskog kantona, BiH i susjednih zemalja od 2003 godine mogu da uživaju u slanoj, ljekovitoj vodi panonskih jezera.

Na početku je to bilo jedno jezero površine oko 12000 m², koje je kasnije dopunjeno drugim jezerom i kompleksom slapova, a danas se u cijelom kompleksu Panonike nalazi i treće jezerouz Arheološki park neolitskog sojeničkog naselja i niz pratećih sadržaja.

Panonika je od maja do oktobra pravo veselje za mlade i stare. Posjećuju je baš svi. Od dječice koju bez starha možete pustiti u plitkom dijelu jezera, preko omladine koja je druženju dodala posebnu dimenziju, pa sve do penzionera koji posebno vjeruju ljekovitim svojstvima slane vode jezera. I svako pronalazi kutak za sebe i uživa u ovom fenomenu, jedinstvenom u Evropi.

Oko kilometar i po šljunkovite plaže, blizina šume, slana voda i mnoštvo prilika za različite aktivnosti magnet su za više hiljada posjetilaca svakog dana sezone. Mnogi stalni posjetioci kažu da su im Panonska jezera poput odlaska na more, samo daleko povoljnije i na dohvat ruke. Osim sunca i čiste vode vrlo ugodne temperature, na raspolaganju je i veliki broj dodatnih aktivnosti kao što su odbojka na pijesku, mali fudbal, šah, aerobiku vodi, insrukcije plesa. A u večernjim satima česti su koncert, promocije i događanja koja upotpunjuju doživljaj ovog kompleksa.

Ako ste negdje u blizini svakako dođite po svoju dozu tuzlanskog mora.

ARHEOLOŠKI PARK
NEOLITSKO SOJENIČKO NASELJE TUZLA

Krećemo li se ulicama grada na zrnu soli, opažamo da hodamo nekadašnjim morskim dnom. To nam potvrđuju iskopine, okamenjene školjke, ugalj kao i mnogobrojni slani bunari po kojima je Tuzla dobila ime. Na mjestu današnje Tuzle prostiralo se nekadašnje Panonsko jezero. A onda je nastupila kataklizma, planine se digle, a more nestalo imijenivši nekadašnji izgled.

Neolitsko naselje u Tuzli leži na manjem uzvišenju koje se proteže s desne strane rijeke Jale. Najviša točka uzvišenja nalazi se na mjestu gdje je zidana Atik džamija. Naselje se prostiralo između današnjeg kina Mladost na zapadu, čaršijske džamije na istoku, odnosno izmešu rijeke Jale na jugu i muzičke škole na sjeveru. Pored ostataka sojeničkih nastambi na osam lokaliteta je pronađen bogat arheološki materijal u vidu fragmenata grube keramike (noge i dna posuda, rubovi, dijelovi trbuha posude i drške), zatim fino glačani fragmenti posuda od crne, sive i crvene keramike raznovrsnih ornamenata, sjekire od glačanog kamena, kremeni nožići i strugalice te izrađevine od kosti (šila, igle, bodež, rogovi jelena). Pronađen je i velik broj životinjskih kostiju, ostaci pšenice i ječma, riječnih školjki, što dokazuje da su se stanovnici bavili lovom, stočarstvom, zamljoradnjom i sakupljačkom privredom.

Nastanak naselja može se dovesti u vezu sa postojanjem izvora slane vode. Potvrda ovoj pretpostavci je otkriveno naselje na sojenicama. Naime, neolitskom čovjeku bilo je jednostavnije graditi nastambe na suhom i čvrstom terenu, nego praviti sojenicu na stubovima na močvarnom tlu.

Na težu varijantu gradnje uticali su i strateški razlozi. Jedan od njih su izvori slane vode koji su zajedno sa rijekom Jalom doprinijeli da veći dio ovog područja bude močvaran. Podizanjem sojenica neolitski ljudi na prostoru današnje Tuzle su se obezbjeđivali od poplava a istovremeno kontrolisali i eksploatisali slane izvore.

Neolitske posude za isoljavanje slane vode (od keramičkih fragmenata mlađe faze vinčanske kulture datirane u vrijeme 3500 i 5000 god. p.n.e.) su dokaz da je sojeničko naselje bilo prvo poznato neolitsko naselje gdje su ljudi proizvodili so. Treba istaći da je neolitsko naselje pronađeno u samom centru Tuzle što je jedinstven slučaj jer je to naselje bilo početak kontinuiteta življenja kroz sve historijske periode od neolita do danas.Augusta 2006 godine Tuzlaci su izgradili Arheološki park sojeničkog neolitskog naselja koji obuhvata platformu 9 sojenica, totem i pristupne mostove. Sojenice su opremljene neolitskim eksponatima (predmetima, ognjištem, namještajem, posuđem i tkalačkim razbojem jer su ljudi u neolitu veš pravili razboje). Planira se izbradnja « restorana « sa prahistorijskom hranom – doručkom od kaše, mesa i medovine. So je mineralna sirovina koja je Tuzlu gradila i zahvaljujući kojoj je izrasla u moderan europski grad. Od neolita….